Blog

Milionski gradovi u Kini

Milionski gradovi u Kini

Za Kinu znamo da ima skoro milijardu i po stanovnika. Čuvena je po Kineskom zidu, po svetskom privrednom bumu, po Pekingu, Šangaju, Hong Kongu, Žutoj reci. Po Olimpijadi iz 2008. godine. Ali ipak nas uvek nešto iznenadi u vezi ove daleke zemlje...

Da li znate da u Kini postoji čak 166 gradova sa preko milion stanovnika ? Zvuči neverovatno, ali je istinito. I, naravno, broj milionskih gradova se stalno povećava, pa će možda već za desetak godina preći brojku od 200.

 

Pored Pekinga, glavnog grada Kine, zatim Hong Konga i Šangaja, u Kini postoji čak 166 milionskih gradova. Doduše, pored uskog gradskog područja, u grad se ubraja i okolina, koja gravitira gradu, a to često zna biti površine jedne manje evropske države.

Grad Čonking tako ima neverovatnih 32 miliona stanovnika i najveći je grad na svetu i po površini i po broju stanovnika. A ako uzmemo u obzir samo broj stanovnika koji stanuju u samoj metropoli Čonking, dolazimo na „samo“ 5 miliona stanovnika. Peking ima 12 miliona, a Šangaj 10 miliona stanovnika, bez okoline. Ako posmatramo samo gradsko jezgro, opet dolazimo do cifre od 50 gradova sa preko milion stanovnika. Najveći broj ovih gradova leži na istočnoj obali. Urbanizacija čitave Kine obavljena je tek na 40 posto čitave teritorije, a procenjuje se da će do 2050. biti obuhvaćeno oko 75 posto površine.

Šangaj je finansijski i industrijski centar sa najvećom kontejnerskom lukom na svetu i najbogatiji grad Kine. U samom gradu nalazi se preko 2.000 potpuno novih nebodera, a Đinmao toranj je treća po visini zgrada na planeti. U njemu žive ljudi iz čitavog sveta, a prognoza je da će se u nekoliko narednih godina njegov broj stanovnika povećati za 5 miliona, dakle, sa 10 na 15 miliona.

Peking, ili kako Kinezi kažu Beiđing, je politički i kulturni centar Kine, kako mu i ime kaže. Naime, Bei na kineskom znači sever, a Đing glavni grad, što bi značilo „severni glavni grad“. Grad ima bogatu istoriju, staru preko tri hiljade godina. Iz Pekinga nam je poznat Zabranjeni grad, sa nekadašnjom Carskom palatom. Dalje sledi Tijananmen trg, ili trg Kapije nebeskog mira. Peking je bio domaćin letnje olimpijade 2008. godine.

Hongkong je ranije bio britanska kolonija, a 1997. godine vraćen je Narodnoj republici Kini. U Hong Kongu je najveći prihod po glavi stanovnika u Aziji. Poznat je po slobodnoj trgovinskoj zoni, koju koriste sve veće firme na svijetu. Grad se nalazi na 235 ostrva sa brojnim neboderima. To je raj za šoping turiste. Ograničena površina doprinela je da grad raste u vis i najgušće je naseljeni grad na svetu. Pošto mnogi ljudi dolaze u Hong Kong u potrazi za srećom u njemu, grad je, u isto vreme, konglomerat vrlo bogatih i ekstremno siromašnih ljudi.

Čonking je poznat po statuama Bude i po tri ogranka reke Jangce. Zovu ga najveći grad na svetu. Šire područje grada je površine Austrije i naseljeno je sa 32 miliona stanovnika. Nezamislivo za evropske prilike. Kad se grad posmatra sa nekog brežuljka, svuda su građevine i autoputevi zakrčeni vozilima. Čonking je centar auto i hemijske industrije, kao i novih tehnologija.

Šenžen je novi grad. Nastao je takoreći preko noći, od jednog ribarskog gradića. Kineska vlada mu je 1980. godine dodelila rang specijalne privredne zone, po ugledu na Šangaj. Vrlo brzo je mali gradić prerastao u metropolu, sa preko 7 milona stanovnika. Zadivljujuće je da je Šenžen relativno „zeleni grad“, a 2000. godine poneo je titulu „međunarodnog grada-bašte“.

Šenjang je kulturni i privredni centar severoistočne Kine. U njemu se nalazi drugi Carski grad Kine, dinastije Ćing. Ranije je bio centar teške industrije, a danas kompjuterskih tehnologija, farmaceutske industrije, auto industrije i brodogradnje. Kako se grad razvija, tako svakodnevno niču novi neboderi, a stari kvartovi nestaju.

Tijanđin je stari industrijski grad. Danas je industrijski i trgovački centar severne Kine. U njemu je smešteno preko 4 hiljade predstavništava stranih firmi. Razvija se brže nego Šangaj, sa ogromnom lukom za pretovar kontejnera. Zovu ga i „dijamant u zalivu Bo Haj“. Vrlo je skladna kompozicija stare i nove arhitekture.

Gvangžu često nazivaju „kapija Kine“, jer je nekada jedino u ovom gradu Kina bila otvorena za ostali svet. Pored industriije, veliki je servisni centar, a nakon Šangaja i Pekinga, to je metropola sa najjačim privrednim potencijalom.

Ćijan, u prevodu „mir zapada“, bio je prvi glavni grad carevine. Ovde se nalaze čuveni vojnici od terakote i potpuno očuvane gradske zidine. Odavde polazi i čuveni „Put svile“ prema Evropi. Grad sa 6 miliona stanovnika ne miruje. Investicije u novu gradnju iznose preko 100 milijardi eura, što je još jedan pokazatelj zašto kineski gradovi u kratkom periodu dobijaju sasvim novi izgled.

Harbin je poznat po festivalu u izradi figura od leda. Kao najseverniji veliki grad Kine, bio je veza prema Sibiru, severnoj Aziji i Pacifiku, a po tome i važan trgovački grad. Harbin je u isto vreme i najstariji i najnoviji grad Kine. Ovde su vladala četiri cara. Još u XIX veku, tu se nalazilo preko 300 svetskih trgovinskih predstavništava. Ovaj region je žitnica Kine. U Harbinu se nalaze 24 fakulteta. Uostalom kao i širom čitave Kine, školstvu se poklanja izuzetno velika pažnja.

Pored ovih deset nabrojanih, značajni su još i sledeći gradovi: Vuhan, Čengtu, Čangčun, Žengžu, Ćinjang, Nanđing, Urumći, Lanžu, Dalijan, Pudong, Kunming, Ćingdao, Sužu, Vući, Boadin, Šiđažuang itd.

Svaki od ovih milionskih gradova ima svoj poseban značaj za državu Kinu.

Blog Kategorije
Arhiva
Slučajan izbor